Danas sam dobila vrlo zanimljivu poruku od svog dečka koji radi negdje...daleko, nažalost. Njegovo dolaženje doma toliko je rijetko da mi se ponekad čini nestvaran...ponekad se pitam jesam li možda zabrijala da imam nekog i da mi je s njim lijepo....ali, na svu sreću, nisam...on stvarno postoji i mi se stvarno iskreno volimo, unatoč prostornoj i vremenskoj udaljenosti.....e poruka, krenuli smo od njegove vrlo zanimljive poruke koja glasi otprilike ovako...neću je u cijelosti prenositi, jer neki su dijelovi pomalo intimni i svakako ne namijenjeni široj javnosti....uglavnom....90 posto letim u hr 22 ili 23 ...itd., ok, ja kao ja....,odnosno žena kao žena, reagirala samo odmah velikim širokim osmjehom....kroz glavu mi je odmah proletjela pjesma Josipe Lisac Sreća ( više mi ne izlazi iz glave, kao ni neke druge stvari vezane uz taj 90 postotni dolazak...ali neka....malo drugačiji dan od drugih....mislim na ove mašinske koje odrađujemo najčešće od ponedjeljka do petka, a neki i subotom, ovisno od poslodavca... ).....s druge strane kroz glavu mi je prošla i ona stara, uličarska, a čini mi se sve više i narodna,: Nada je kurva....i opet lom u glavi....čemu se prikloniti, Sreći ili Nadi kurvi....ma, mislim da neću pogriješiti, ako prigrlim obje....pa zar nam nisu obje prijateljice ?, pa zar nismo mi žene na početku uvijek nečija Sreća, a na kraju, čast sretnicama ili bolje rečeno izuzecima, nečija Nada?
djevojčica-žena-majka
Nema komentara:
Objavi komentar