Ponekad mi se čini da ne znam na kojem jeziku pričam?! Ne samo da me drugi ne razumiju, nego ne razumijem ni samu sebe. Vjerujem da su se mnogi susreli s tom situacijom, interesantnom glupošću. Jer inače, stvarno, na kojem to ja jeziku pričam?! Lako je kad tu uzrečicu uputimo djetetu, partneru ili prijatelju koji te u tom trenutku gledaju blagih, ali tupih očiju, ali kad je uputiš sam sebi ili sama sebi - trebamo li biti zabrinuti? Dobro je da dolazi do takvih situacija, jer u protivnom ne bismo se međusobno ni družili ni ljubili. Ne bi postojali ni roditeljski oprosti i dječji iskreni osmjesi nevine pobjede, ni ramena za plakanje, ni ispijene boce vine, ni slađani poljupci ni prekrasna pomirbena vođenja ljubavi/strastveni seks koji traje kratko, ali slatko, s naglaskom na: Ponovilo se.
A sami sa sobom? Zašto je itekako važno da se ponekad ne razumijemo, a na kraju sami sa sobom pomirimo? Prvo, produbljujemo svoj odnos sa samim sobom. Drugo, znači da smo dovoljno hrabri da sami sebe seciramo i na najmanje komadiće koji su ponekad toliko neprihvatljivi, ali ih s osmjehom moramo prihvatiti i na koncu promijeniti ili barem za početak prilagoditi. Dakle, iskustvo i hrabrost. Treće, na taj si način imamo priliku iskreno priznati da smo u duši pomalo mazohisti koji uživaju u svojoj boli i neiskustvu. Četvrto, uvijek se nešto pozitivno izrodi iz prevođenja nerazumljivih riječi i situacija ( projekcija ) upućenih sebi u brk. Dakle, iskrenost prema samome sebi i sazrijevanje.
Pa, je li onda tako grozno ne razumijeti na kojem si ja to jeziku pričam?
Mislim da ne, ustvari znam da ne. Jer, prema mojemu skromnom mišljenju, najveće konflikte i situacije nerazumijevanja, čovjek vodi upravo sam sa sobom. Tko ne vjeruje, neka upita prvu ženu koju sretne, na ulici, trgovini , u krevetu ..., nama je to usko specijalizirano područje. Nadajte se samo da dovoljno puta nije razumijela samu sebe, jer u suprotnom nećete dobiti iskustven, hrabar i iskren odgovor.
A ja, imam li sva ta iskustva o kojima sam do sada pisala? O da... Nakon milijun puta što nisam razumjela jezik na kojemu pričam, nedavno sam dosegla i svoje peto. Peto, nije istina da se uvijek nešto dogodi ili događa s razlogom, istina je da se nešto dogodi ili događa upravo zato što se treba dogoditi. I zato, dobro je da ne razumijemo jezik na kojmu si pričamo, s naglaskoma na Ponovilo se!
djevojčica-žena-majka
Nema komentara:
Objavi komentar