Jednom mi je jedan mudar čovjek rekao: Piši i to će te ozdraviti! Nije da sam u tom trenutku bila bolesna ili nešto slično. Bila sam sasvim zdrava, možda malo očajna zbog tada aktualne ljubavne situacije koje se trenutno ne mogu ni sjetiti, ali ne bih to nazvala bolešću...Nikako...Kad danas razmislim, tko zna kakvom me je taj mudrac u tom trenutku vidio. Jesam li imala nezdravu bijelu boju lica na koju me već godinama opominje moja okolina, posebice moja mama...Ti si sigurno slabokrvna ( čitaj anemična ), upozori me svaki put mila mi moja majka, koja, naravno, ima cijeli život istu tu bijelu boju puti i , naravno, nije anemična. Ali da se vratim tom mom mudracu, slučajnom prolazniku u mom životu, i mom ozdravljenju kroz pisanje. Kako bi rekla jedna moja prijateljica: Draga, previše o tome razmišljaj, samo kreni! I krenula sam, ali nikada za sebe, uvijek za druge koji su imali samo lijepe i pozitivne kritike, ali sve je to bilo za novac i nagrade, za preživljavanje i nikako nije dovodilo do ozdravljenja.
Pa neka krene - ozdravljenje...moje pisanje za moju dušu.
djevojčica-žena-majka
Nema komentara:
Objavi komentar