Ma nije sve tako crno, kako sam započela ovaj post...Ako ćemo iskreno, smatram da je to samo još jedna u nizu prilagodbi koju moramo iznova lukavo prebroditi i nastaviti funkcionirati u posao-dimenziji iz koje smo nakratko izašli...samo smo malo skoknuli u čulima ugodniju odmor-dimenziju ...
I, naravno, uskoro će proći i to vrijeme i sve će biti po starom....i dalje, naravno, red, rad i displina na Balkanu, ali ona ustaljena, koju, na kraju krajeva, prihvatimo nakon konstante odlaženja na radno mjesto i bez konzumiranja kreativnog ili manje kreativnog godišnjeg odmora ...
Jednostavno, lijepo je biti na godišnjem, ustajati kad te volja, činiti što te veseli i tako cijeli dan, bez vremenskih ograničenja i s ugašenim laptopom i mobitelom....ne moraš ih ni upaliti... Jedino, (iako, prema mojemu skromnom mišljenu, nije neki izgovor ), ako ne pripadaš sve većem broju polupacije ovisne o neprestanom buljenju u nove elektroničke prijatelje bez duše s kojima se sve više poistovjećuju i u kojima sve više traže odgovore na " goruća " životna pitanja..., jer oni ih jedino razumiju, vesele i tješe...
Kod mene je to nekako jednostavno... Na godišnjem nema pravila i nema moram, moraš ili moramo...Opuštanje u svakom smislu - po balkanski...
Uostalom, nismo pobogu u Japanu, gdje godišnji traje tjedan dana ( ili dan/dva duže )... U Hrvatskoj smo, gdje je godišnji, pa skoro, svaki drugi tjedan....uvijek nešto spojimo i uvijek imamo vremena, naravno, tijekom radnog vremena popiti kavicu na Suncu i potračati iduću najbolju prijateljicu, čekati u dugim redovima da bismo platili račune ili kupili ribu na ribarnici i zelenu salatu na tržnici ili nam je pas pojeo zadaću... Dobro nam je pao grah na ovom Balkanu...I zato me baš zanima: Gdje se mi to žurimo?
djevojčica-žena-majka


Nema komentara:
Objavi komentar