I tako...

I tako ja iznajmila po prvi put u životu pancerice i bijele skije s rozim cvijetovima...I tako se ja spremam osvojiti snijegom zatrpane planine Tirola...I tako se ja prije tog mog velikog osvajanja spremam "položiti ispit " u školi skijanja s ostalim klincima i klincezama. I tako, vidjet ćemo što će biti sa zakletom obožavateljicom mora i ljeta...I tako, vidjet ćemo hoće li zimogrozna Primorka zavoljeti prelijepi bijeli glečer i uspjeti dijeliti i primati ljubav i na -10...I tako, vidjet ćemo jesu li svi znakovi koji su pretkazivali tijekom protekle noći i ranoga jutra nosili neku posebnu, da ne kažemo zloćudnu poruku...

I tako, prije dva dana sve je bilo dogovoreno...I tako 10 sati prije puta više ništa nije dogovoreno...I tako nemamo više gdje spavati...I tako je uslijedilo ponovno višesatno bukiranje...I tako ponovno nitko ne zna engleski...I tako, nigdje nema mjesta, jer pogodili smo baš usidru u udarni skijaški termin u Tirolu....I tako, konačno nađemo smještaj na lošem njemačkom, ali ne za svih 5 dana , odnosno 4 noći, već samo za 3 dana i 2 noći, dok ćemo se za ostale dane i noći snaći na licu mjesta...I tako, opravdavamo se činjenicom sve smo već  dogovorili -  obavijestili školu, poslodavce, bake, djedove i slične  važne i manje  važne osobe u selu i gradu... I tako, naravno, tu nije kraj...

I tako, ranojutarnji pokušaji završetka pakiranja nisu uspjeli, jer  nema struje... I tako ostade cijeli grad u mraku...I tako sve kasni i ništa nije spremno...I tako, automobil ne želi upaliti ni na -2...I tako se počinjemo pitati, kako li će tek na -10 i više?...I tako, trebam li još nabrajati ili je dosta.?..I tako je pomalo početnu euforiju nadglasala početna nervoza...I tako, sjedimo bez riječi svatko sa svojim mislima ili nemislima...I tako, ipak krenemo, a pojavi se i tako drago nam Sunce...I tako svi znakovi postanu dobroćudni...I tako se moji najdraži počnu smijati...I  tako ranojutarnja nervoza padne u zaborav...I tako, 5 dana snijega i hladnoće postane bezbrižno putovanje koje nikako ne bi trebalo propustiti radi neznanje njemačkog, greške u komunikaciji e mailovima ili pada napona u HEP-u....I tako, volimo se, putujemo...I tako, ipak je to ono najvažnije...

djevojčica-žena-majka

(Ne)promišljeno!!!

Oduvijek me zanimalo zašto za neke stvari učiniti ili reći imamo više, a  za neke manje hrabrosti...Što je to što nas ograničava ili procijenjuje kada trebamo glavom kroz zid, a kada promišljeno i sa zadrškom...oni stariji, iskusniji vjerojatno bi mi u ovom trenutku rekli da to dolazi s godinama i mudrošću...ima istine, ali ne bih se u potpunosti složila s tim...ne snosimo li posljedice pozitivne ili negativne uvijek, bez obzira na dob? 

U ovome trenutku padaju mi napamet mnogi razlozi...Jedan od njih je i da nam možda hrabrost ovisi o tome hoće li patiti ili veseliti se još netko osim nas...u glavi bruji, ali samo mi jedno iskače...Jesu li nas možda samo ograničili riječnikom, podjelivši naše želje, potrebe i planove na promišljene i nepromišljene...ustvari samo dodavanjem negacije NE(promišljeno)... jesu li nam na taj način vrlo jednostavno i brzopoteznim pokretom olovke ograničili našu iskonsku hrabrost stečenu rođenjem...

Nekako sam sigurna da svatko od nas promisli prije nego što izgovori ili učini...na sve je primjenjivo ispeci, pa reci ( ma što god to ustvari značilo )...dok potom, nažalost, " cijenjeni auditorij " procijenjuje vrijednost izrečenog ili izvršenog, podižući potom tabelice s oznakama promišljeno ili nepromišljeno...I? Poslije toga, što? 

Počinjemo razmišljati danima, vagati i mjeriti, padati u depresiju ili odustajati, gutati urođenu nam intuiciju koja je, jamčim vam, vođena samo  dušom i srcem... i tako malo-pomalo gubimo hrabrost i sve više dopuštamo strahu i okolini da nas vode kroz NAŠE živote. Jer, naši su, nisu ni od mame, ni od tate, ni brata, ni muža, ni žene , ni dijeteta, a nikako ne od šefa ili države....

I vrlo je jednostavno, treba se, moramo se usuditi i ponovno ohrabriti, jer u suprotnom, uvijek ćemo žaliti i dalje strahovati...Nemojmo da nam poštapalica postane Što bi bilo kad bi bilo...Bilo bi što bi bilo, ali neka od sada bude ono što želimo i čemu težimo, bez obzira je li promišljeno ili nepromišljeno...

djevojčica-žena-majka