Morat ću u džepu početi nositi onu malu bilježnicu na čije stranice jedva stanu dvije rečenice i u koju onako škiljiš kad hoćeš nešto zapisati dok je držiš na dlanu ruke te skoro do kraja ušiljenu olovčicu - onu malu koju lizneš jezikom prije nego što počneš bilo što zapisivati...Zašto? Zato što mi u toku dana "padne" na pamet doslovno sve i svašta, ali zbog kratkoročnog pamćenja, naravno i nažalost, sve zaboravim...a šteta, baš sam mislila napisati nešto pametno ili glupo...danas bih baš napisala veliko, žuto sunce iznad dubokog, plavog mora i nepregledne, zelene livade...napisala bih i da livada miriše na proljeće i da je more mirno, na trenutke tirkizno...napisala bih i da su leptiri i pčele zasjeli na livadne cvjetove i da se osjeća ljubav, mir i radost...Napisala bih i da...svašta bih napisala, ali više nemam mjesta u mojoj bilježnici šetalici, a i olovčica mi je otupila i idem udisati proljeće...
djevojčica-žena-majka
Nema komentara:
Objavi komentar