Jesu li i vama počeli novogodišnji dani? Je li vas oparalo blagdansko raspoloženje? Kao što bi rekla moja šefica i suradnica: Ništa mi se neda, meni su počeli praznici! I meni su počeli praznici i ništa me više ne može natjerati da učinim nešto konstruktivno, osim da se najedem, napijem, nasmijem i naplešem....Ma dobar li je to osjećaj...Istina, događa se jednom godišnje, ali barem se događa...Svi su bolje volje, manje se kuka, više se smije i malčice, ali malčice više ljudi se druže na ulicama, trgovima i sličnim javnim okupljalištima...
Dobro je dobro, ma šta dobro, odlično je, kad nas malo okuje to predblagdansko, blagdansko, božićno, novogodišnje, praznično ili kako već raspoloženje...Miris kuhanog vina, bičerini rakije, sarmice, odojci i kobasice, kolači...na sve strane...častimo se i uživamo...I najljepše od svega nitko ne mari za koju kilicu više, žgaravici ili, u najgoroj mogućoj bajci za cirozu jetara...sve je dopušteno i neka je tako...zaslužili smo....I tko kaže da nismo, magarac! Ali ne i tovar, tovar je plemenita životinja....Ma i mago je plemenita životinja, draga i umiljata, ali, nažalost, uvriježeno je u narodu reći jedan drugome: Magare jedno! A u orbitu poznatijih životinja lansirala ga je i popularna dječja igra skrivača: Tko se nije skrio magarac je bio! Ma pustimo magu i vatajmo se praznika koji kucaju na vrata... djeda mrazova, dobrih vila i crvenog donjeg rublja, jer ne možeš u Novu bez tih nekih osoba iz paralelnih dimenzija i obvezatnih odjevnih kombinacija....
Kad smo sad već kod djedice duge bijele brade i ženskih crvenih gaćica koje miluju mršave i malo manje mršave, oble i malo manje oble, malo veće i malo više oble ženske guzičice, pitam se: Od kuda nam ta ideja o crvenoj boji bez koje ne možemo, prema nekima, ne smijemo ući u novu nam nadolazeću? Furamo li se to mi upravo na oblekicu dragoga nam Djeda i Bake Mraz? Za njega znamo da ima crvene hlačice, kaputić i kapicu...onda sigurno Baka ima crvene gaćice koje vješto sakriva i koje će pokazati samo Djedici koji je to zaslužio ili će zaslužiti tijekom ludila novogodišnje noći!
A što je s patuljcima...malim vrijednim ljudima bez kojih ne bi bilo ništa ispod okićenih, nakićenih i prenakićenih božićnih drvca, jelki ili kako već....ma njih ćemo ovaj put, uz dužno poštovanje, izostaviti, jer otišli bi u Patuljkograd, a od tamo nema povratka u dva-tri skoka ili dvije-tri riječi...tamo jednostavno moraš zaglaviti...tamo svakako vrijedi uz još jedan sitan dodatak: Tko se nije skrio magarac je bio, ali i ostao! Bez uvrede dragi patuljci, ali zabava kod vas i s vama tako ispunjava da nam nikada nije bilo važno jesmo li se okitili dugim repom i ušima i znamo li se jedino glasati: I aaaaaaa! Kako si večeras? I aaaaaaaa! Dobra mjuza, zar ne? I aaaaaaaa! I upravo zato ćemo vas izostaviti iz ove bajke o predblagdanskom i blagdanskom raspoloženju u Hrvata.
Ma ustvari, nema se više što reći, odnosno nemam vam ja više što reći, pa neću ni filozofirati. Vidimo se na nekom domjenku s Djedicom i Bakicom možda, ali s patuljicima sigurno......I aaaaaaaaaaaa SRETNA VAM NOVA!
Dobro je dobro, ma šta dobro, odlično je, kad nas malo okuje to predblagdansko, blagdansko, božićno, novogodišnje, praznično ili kako već raspoloženje...Miris kuhanog vina, bičerini rakije, sarmice, odojci i kobasice, kolači...na sve strane...častimo se i uživamo...I najljepše od svega nitko ne mari za koju kilicu više, žgaravici ili, u najgoroj mogućoj bajci za cirozu jetara...sve je dopušteno i neka je tako...zaslužili smo....I tko kaže da nismo, magarac! Ali ne i tovar, tovar je plemenita životinja....Ma i mago je plemenita životinja, draga i umiljata, ali, nažalost, uvriježeno je u narodu reći jedan drugome: Magare jedno! A u orbitu poznatijih životinja lansirala ga je i popularna dječja igra skrivača: Tko se nije skrio magarac je bio! Ma pustimo magu i vatajmo se praznika koji kucaju na vrata... djeda mrazova, dobrih vila i crvenog donjeg rublja, jer ne možeš u Novu bez tih nekih osoba iz paralelnih dimenzija i obvezatnih odjevnih kombinacija....
Kad smo sad već kod djedice duge bijele brade i ženskih crvenih gaćica koje miluju mršave i malo manje mršave, oble i malo manje oble, malo veće i malo više oble ženske guzičice, pitam se: Od kuda nam ta ideja o crvenoj boji bez koje ne možemo, prema nekima, ne smijemo ući u novu nam nadolazeću? Furamo li se to mi upravo na oblekicu dragoga nam Djeda i Bake Mraz? Za njega znamo da ima crvene hlačice, kaputić i kapicu...onda sigurno Baka ima crvene gaćice koje vješto sakriva i koje će pokazati samo Djedici koji je to zaslužio ili će zaslužiti tijekom ludila novogodišnje noći!
A što je s patuljcima...malim vrijednim ljudima bez kojih ne bi bilo ništa ispod okićenih, nakićenih i prenakićenih božićnih drvca, jelki ili kako već....ma njih ćemo ovaj put, uz dužno poštovanje, izostaviti, jer otišli bi u Patuljkograd, a od tamo nema povratka u dva-tri skoka ili dvije-tri riječi...tamo jednostavno moraš zaglaviti...tamo svakako vrijedi uz još jedan sitan dodatak: Tko se nije skrio magarac je bio, ali i ostao! Bez uvrede dragi patuljci, ali zabava kod vas i s vama tako ispunjava da nam nikada nije bilo važno jesmo li se okitili dugim repom i ušima i znamo li se jedino glasati: I aaaaaaa! Kako si večeras? I aaaaaaaa! Dobra mjuza, zar ne? I aaaaaaaa! I upravo zato ćemo vas izostaviti iz ove bajke o predblagdanskom i blagdanskom raspoloženju u Hrvata.
Ma ustvari, nema se više što reći, odnosno nemam vam ja više što reći, pa neću ni filozofirati. Vidimo se na nekom domjenku s Djedicom i Bakicom možda, ali s patuljicima sigurno......I aaaaaaaaaaaa SRETNA VAM NOVA!
djevojčica-žena-majka


Nema komentara:
Objavi komentar