Živjeli su Mara i Mare sretnim, a nekad manje sretni životom. Odrastali su Mara i Mare okruženi ljubavlju, a nekad i ne. Voljeli su, ali ponekad i plakali Mara i Mare. Jednoga dana probudili su se Mara i Mare kao prekrasna žena i prekrasan muškarac. Više nisu bili djeca što se igraju u pijesku, ali ni prkosni i uplašeni tinejdžeri. Mara je izrasla u ženu s dušom dijeteta i srcem otvorenim za cijeli Planet, a Mare u muškarca koji ga je odlučio pod svaku cijenu osvojiti. I krenula je Mara s Istoka, a Mare sa Zapada. Svatko sa svojim željama. Jedna žena velikih očiju vođena srcem i jedan muškarac velikih ambicija vođen umom. Ni jedno nije očekivalo da će put biti tako težak. Ni žena ni muškarac nisu očekivali da će njihova putovanja biti tako iscrpljujuća. I sreli su se slučajno jednoga dana Mara i Mare na Sjeveru Planeta, ali im tada taj trenutak ništa nije značio...Bili su samo slučajni stranici koji nemaju ništa zajedničko i koji su se našli u isto vrijeme i na istome mjestu. Pružili su si ruku i upoznali se: " Drago mi je, ja sam Mara!" i: "Drago mi je, ja sam Mare!" Stanka, smješak i slučajnost Mara i Mare, a onda svatko na svoju stranu, svatko svojim planovima i očekivanjima. Bilo je još njihovih susreta, zajedničkog smijeha i prijatelja. Uvijek nekako blizu, ali i daleko. Uvijek naklonost, ali i suzdržanost. Volio je Mare Marin osmijeh. Čak ga je ponekad i želio samo za sebe. Ali, na tome je ostalo. Nikada joj nije prišao i nikada joj nije dao do znanja da ga njezin osmijeh opušta, jer volio je Mare i mnoge druge žene lijepa osmijeha i velikih očiju koje su ga najčešće zabavljale, ali su ga ponekad uspjele i povrijediti.
A, Mara? I ona je voljela mnoge muškarce snažnog tijela, a onda je jednoga dana predala srce dječaku. Maru više nije viđala. Dijelom zato što je bila zaljubljena preko ušiju, a dijelom i zato što je Mare odlučio otići na Jug Planeta. Došlo je njegovo vrijeme za nastavak osvajanja. Sjever i Zapada bili su osvojeni, a Jug se činio kao obećani , ali i logičan dio na kojemu ga još nitko ne poznaje i na kojemu će konačno moći biti ono što želi i na što je silom prilika i ljubavnih brodoloma natjeran - moćan muškarac i beskompromisan ljubavnik.
Stanka, smješak i slučajnost Mara i Mare, a onda svatko sa svojom pričom dugo u noć. Slatku, ljubavnu i neprospavanu noć. Je li ostatak priče poznat? Možda, a možda svatko može zamisliti svoj nastavak. Istina je da se Mara i Mare vole i dan danas, da su im neki dani lijepši, a neki manje lijepi. Ali, ne lutaju više Mara i Mare. Ostali su na Istoku koji se može zvati i Zapad i Sjever i Jug Planete. Zar je i važno? Vole i voljeni su, onako, što bi dobri ljudi rekli: " Iz duše! "
A, Mara? I ona je voljela mnoge muškarce snažnog tijela, a onda je jednoga dana predala srce dječaku. Maru više nije viđala. Dijelom zato što je bila zaljubljena preko ušiju, a dijelom i zato što je Mare odlučio otići na Jug Planeta. Došlo je njegovo vrijeme za nastavak osvajanja. Sjever i Zapada bili su osvojeni, a Jug se činio kao obećani , ali i logičan dio na kojemu ga još nitko ne poznaje i na kojemu će konačno moći biti ono što želi i na što je silom prilika i ljubavnih brodoloma natjeran - moćan muškarac i beskompromisan ljubavnik.
I bilo je kako je želio i zamislio, osvojio je i Jug. Kako svojim šarmom, tako i svojim stavom još jednog povrijeđenog muškarca koji je odlučio da više neće mariti za tuđe osjećaje i želje. Nikada više nije dopustio nikome da ga povrijedi, ali mu više nije bilo strano druge povrijediti. Znao se vraćati Mare na Zapad od kuda je potekao, iako se češće vraćao na Sjever. Ipak je u tom dijelu Planeta ponajprije osvojao i bio osvajan.
Mare i Mara u tih se nekoliko navrata nikada nisu sreli. Čula je Mara da je Mare dolazio i odlazio. Čuo je Mare da je Mara sretna. Na Sjeveru bi se Mare kratko zabavio sa starim prijateljima i prijateljicama, ali se i brzo vraćao na Jug. Ipak je ondje imao moć koju je toliko priželjkivao. Bio je bogataš među siromašnima. Bio je muškarac među pokornim ženama.
Uskoro je i Mara osjetila što znači biti povrijeđena. Njezin je voljeni dječak postao muškarac koji se poželio otisnuti u ostale dijelove Planeta. Osjećala je Mara tada samo tugu, prazninu i veliko razočarenje. Iako je pokušavala tu ogromnu rupu ispuniti novim dječacima i muškarcima, nije u tome pronalazila zadovoljstvo. Uskoro je uslijedilo ono što je jedino bilo logično. Odlučila se vratiti na Istok, gdje Užarena kugla započinje svoj dan. I uspjela je Mara ponovno pronaći svoj mir. Nije više razmišljala ni o dječacima ni o muškarcima. Razmišljala je o sebi koju je nekada poznavala i voljela. O djevojčici i ženi velikih očiju koju je nekada vodila duša, a koja se negdje na putu malo ili previše izgubila. Dnevna rutina, mašina obveza učinile su Maru dijelom velikog kotača koji se okreće, ne staje i u koji kada jednom zakoračiš ne dopušta iskakanje bez nekog valjanog razloga. Neki su to nazivali dosadom, a Mara životom za koji se nije nikada spremala, ali ga je, radi jednostavnosti, prihvatila. Znala je Mara da uvijek može i drugačije, kad za to dođe vrijeme.
Htio on ili ne, uskoro je Jug i Mari postao tijesan, bolje rečeno osvojen, a samim time i dosadan. I...odlučio se vratiti na Sjever, među prijatelje i poznanike. Samo, ni to ga nije učinilo sretnim. Sve se promijenio, svi su se promijenili i on se promijenio. Trebalo je ići dalje. Logično, na Istok Planeta, gdje ga nitko ne poznaje, gdje će moći biti ono ili onaj koji mu se u određenom trenutku čini najprikladnijim.
I stigao je Mare na Istok, a na Istoku ništa novo. I tamo žive ljudi koji šetaju svoje životinje. I tamo su žene pokorne ili nepokorne. I tamo su muškarci osvajači ili osvojeni. Nije ga ništa zadržavalo na tom dijelu Planete koji je mogao i koji je osvojio odmah bez muke i truda. Šablona je postojala i bila je primjenjiva svugdje i na svakog. Iako je i dalje pokušavao biti moćan i beskompromisan muškarac, sve je manje u tome uživao. Shvatio je Mare da živi laž. Trebala mu je istina: iskreno voljeti i biti voljen. Onako, što bi dobri ljudi rekli: " Iz duše! " Onako, kao što su ga učili dok je bio dječak, nepovrijeđen i nepromišljen. Jer, ostalo je pokušao, a rezultat je uvijek bio isti. Uvijek okružen moćnim muškarcima i lijepim ženama, a uvijek sam.
Jednoga dana došlo je vrijeme da Mara iskoči iz velikog kotača svakodnevice. I iskočila je, jer imala je valjan razlog. Probudila se s prvim zrakama Užarene kugle, nabacila osmjeh i vrisnula: " Ponovno sprema voljeti ! " Ponovno je slušala svoju dušu koja je željela voljeti i biti voljena. I ponovno je otvorila svoje velike oči. Vesela, bezbrižna i nasmijana krenula je Mara u potragu za novom ljubavi koja će ispuniti ono prazno, a tako dugo zaključano mjesto u njezinom srcu.
Nije dugo trebalo. Na prvu je ugledala poznato, ali zaboravljeno lice. Prišla mu je i rekla: " Drago mi je ja sam Mara ". Lice je odgovorilo: " Drago mi je, ja sam Mare. "
djevojčica-žena-majka
