MI to volimo, bez obzira na posljedice

Uvijek poslije jednog od neprospavanih vikenda kažem si: "Ovo je posljednji takve vrste, neće mi se više ponoviti!" I moram si priznati, htjela ja to ili ne, to si govorim, istina nekad glasnije, a nekad tiše, ovisno o tome jesam li promukla ili me još samo glas i glasnice nisu izdali, posljednjih nekoliko godina, da ne kažem jedno lijepo ili dva još ljepša desetljeća. Govorim si to otkako su mi na licu sve izraženije bore (malo sutra, koža mi je ko bebina guza) i sve se češće žalim na bolove u leđima ili otkako me zahvatio neki starački i kukajući sindrom donešen vjetrom iz zemlje onih preko 40. Govorim si to, otkako sam zagazila u neke, kako kaže moja najbolja prijateljica - zrele i najbolje, najproduktivnije i sl.  pune prekrasnih i poticajnih epiteta godine.
Upravo je jedan takav vikend iza mene. Započeo je odmah u petak, doslovno nako što sam zaključala vrata ureda i zakoračila preko kućnog praga. Ali nije trebalo biti tako. Scenarij je bio sasvim drugačiji i mogu ga svesti na ovih nekoliko riječi, umiljatih i dražesnih: opuštajući vikend, prepun odmora i bez trunke napora organizirao je za mene, svoju ljubav jedinu, moj dragi dečko. Njegova, istina, neispisana, ali zasigurno pohvalna fabula trebala je teći ovako: 1. uvod: malo prirode i pokoji dobar film uz čašu vina i ukusnu hranu, 2. zaplet: puno ljubljenja, sexsa i vođenja ljubavi i 3. zaključak: miran san i sutrašnji razigran dan... 

Ali, cijelu je situaciju, odnosno njegov, naš tako dobro osmišljen plan, promijeno samo jedan bezazleni telefonski poziv kućnog prijatelja kojeg dugo nismo vidjeli. Netko će reći, pa niste morali, tako dobro isplaniran i miran vikend pun ljubavi... Jednostavno zašto? I ja se često pitam zašto? E pa zato! Ili možda: "Ipak čovjeka nismo dugo vidjeli". Ipak ne, nije bilo tako, riječi su suvišne, posebice one koje se odnose na na pokušaj neke glupe isprike prema samome sebi. Ustvari, odgovor je vrlo jednostavan i  krije se u crnom dijelu moždane polutke i crvenom vražićku na jednom od naših ramena koji nas tako superiorno navodi na "zločestoće i igre bez granica".  Dakle, da ne duljim, najiskreniji i najjednostavni odgovor bi bio: "Mi to volimo!" Volimo hedonističke vikende u društvo dragih nam ljudi koji ponekad dođu u petak, a odu u nedjelju, a ponekad i ne. Moj dečko i ja u takvim smo situacijama istog razmišljanja. Iako se u mnogo stvari ne slažemo, pa ipak smo muškarac i žena, slažemo se u činjenici da se čovjek treba dobro zabaviti kad god mu se ukaže prilika, bez obzira na posljedice. Naravno, ako te posljedice nisu opasne po život... Ako te npr. ne odvedu u zatvor ili...ine ustanove, neprimjerene za nas, sad već zrele i ozbiljne ljude. Dakle, i oprezni smo mi, kad treba. Dakle, i u tome se slažemo. Naravno, i u krevetcu našemu! 1,2,3...zaključak, slažemo se mi.

Upravo je tako bilo i ovaj put. Planirani odmor, odmah smo zamijenili ludim vikend provodom od kojega će nas od "crnog" ponedjeljka do "bijelog" petka boljeti svaki istraženi i znani ili neistraženi i neznani dio tijela. 

djevojčica-žena-majka