Dosadno,
nema spasa od današnjeg dosadnog dana...Nije baš da nemam posla,
ali u moj glavi samo zvoni: Dosadnooooo!!! Sve je danas dosadno, a
najviše je dosadno sjediti za uredskim stolom i raditi dosadne
stvari koje su mi danas posebno dosadne i posebno mi dosađuju....Ne
želim da mi bude dosadno, ne želim biti okružena danas dosadnim
ljudima, ne želim slušati njihove dosadne argumente o njihovim
dosadnim životima i dosadnim poslovnim obvezama... Zašto se ovaj
jako dosadni dan tako dosadno satima provlači? Nema kraja njegovoj
dosadi ni dosadnim situacijama koje mi servira, a meni je to sve tako
dosadno....Da bih izašla iz ovog dosadnog ureda imam još za
odguliti 3 puna dosadna sata...Nakon ovoliko dosadnih rečenica koje
sam ispisala, ne mogu da se ne zapitam: Zašto je meni tako dosadno?
Jesam li ja možda dosadna, pa mi se čini da je sve oko mene
dosadno? Ili su to samo dva dosadna pitanja koja sam postavila u ovom
dosadnom trenutku i na dosadnom kompjuteru koji me svako toliko
zajebava i koji stoji na dosadnom i nimalo kreativnom uredskom stolu
dosadne smeđe boje. Iako i ovaj post pišem u totalno dosadnom
ritmu, ni nakon dva dosadna protekla sata, ništa se nije promijenilo
nabolje, i dalje mi je dosadno i dalje su mi svi dosadni i dalje se
samo pričaju dosadne stvari i rade dosadni uredski poslovi. Još mi
fali ukupno 45 minuta da ovaj dosadni dan na poslu privedem do
kraja...I uspjela sam ovoj dosadi stati na kraj, ali samo zato što
sam izašla iz ove dosadne zgrade, sjela u auto i otišla po moje
jedino i NIMALO DOSADNO DIJETE....
djevojcica-zena-majka
Nema komentara:
Objavi komentar